*****Zelimo Vam prijatne trenutke na DUBOREZ Forumu*******
 
PrijemRegistruj sePristupi
SPECIJALIZOVANE IZLOZBE PASA
PRVA SPECIJALKA NACIONALNOG KLUBA SREDNJE AZIJSKIH OVCARA-------1.MAJ---BAR------ u 14 SATI NA TERENIMA ISPRED HOTELA "SIDRO" Prijave za specijalku jos uvek u toku
RADIO STANICE
klikom na baner slusajte "ROADSTAR-RADIO" na 128kbps
free forum
Trenutna temperatura
Forum
  • slikarstvo
  • vajarstvo
  • mozaik
  • primenjena umetnost
  • fotografija
  • književnost
  • film
  • muzika
  • arhitektura
  • pozorište
  • strip
  • duhovnost i religija
  • psihologija
  • ljubav
  • lepota i zdravlje
  • zabava
  • pričaonica
  • spomenar
  • hobi i kućni ljubimci
  • razno
  • važna obaveštenja
  • predlozi i sugestije
  • Liberty
    KLIKOM NA BANERE POSETITE PREDLOZENE SAJTOVE
    title="duborez.net"
    " Nikada ne sumnjaj da mala grupa misaonih i posvećenih ljudi može promeniti svet. Zaista, tako je jedino oduvek i bilo. " KADA NE BUDE DOVOLJNO PRIRODE, VEĆINA LJUDI ĆE SHVATITI DA NOVAC NIJE ZA JELO! Ne dozvoli da neki pogrešni ljudi udju u Tvoj život, pomute bistrinu tvojih očiju, nateraju da voliš ono što oni vole i da zaboraviš ono što oni nemaju. !
    Traži
     
     

    Rezultati od :
     
    Rechercher Napredna potraga
    Share | 
     

     NAUKA I TEHNOLOGIJA

    Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
    AutorPoruka
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: NAUKA I TEHNOLOGIJA   Sub Feb 07, 2009 6:43 am

    TVARI I ATOMI
    Demokrit (430. - 371. p.n.e.)
    Sve do 17. stoljeća ljudi su malo znali o tome od čega se tijela sastoje. U staroj Grčkoj, prije više od 2000 godina, filozofi su smatrali da se sve stvari sastoje od četiri tvari ili elementa: zemlje, vode, zraka i vatre. U srednjem vijeku ljudi koje su nazivali alkemičarima pokušavali su zagrijavati i miješati tvari kako bi vidjeli kako se one mijenjaju iz jedne u drugu. Otkrili su nove tvari kao što su dušična i sumporna kiselina, ali su još uvijek prihvaćali zamisao o četiri elementa.

    Robert Boyle (1627. - 1691. god.)
    Prvi kemičar koji je posumnjao u tu ideju bio je Irac Robert Boyle (1627. - 1691.) koji je izvodio pokuse s raznovrsnim tvarima. U svojoj knjizi Sumnjičavi kemičar (a Mighty Chemist) Boyle je iznio pretpostavku da se sve oko nas sastoji od šačice temeljnih tvari ili elemenata, a svaki od njih se pak sastoji od sićušne čestice nazvane "elementarno tjelešce". Boyle je vjerovao da su sve tvari na ovom svijetu spojevi načinjeni od tih tjelašca koja su međusobno povezana na različite načine.
    Alkemičari su vjerovali da se jedna tvar može pretvoriti u drugu i zato su tragali za "kamenom mudraca", tvari koja bi mogla pretvoriti običnu kovinu u zlato. No, ako je Boyle sa svojom teorijom elemenata bio u pravu, onda su alkemičari bili u krivu. Naime, obe teorije se međusobno isključuju. To je bio teren polemike tijekom čitavog 18. stoljeća: da li se tvari mogu isključivo miješati na različite načine, ili se mogu mijenjati?
    Rasprava se usredočila na gorenje. Ako gledamo drvo kako gori i pritom se pretvara u pepeo ili kovinu koja hrđa, tvrdili su alkemičari, tada nam se čini očiglednim da se tvari mogu promijeniti. Alekmičar Georg Stahl je iznio početkom 18. stoljeća mišljenje da sve što može gorjeti u sebi sadrži posebnu djelatnu tvar zvanu flogiston koja pri sagorijevanju nestaje u zraku. Dakle, sve što gori jamačno mora postati lakše jer pri sagorijevanju gubi flogiston. No, da li je to doista tako?

    Antoine Laurent Lavosier (1743. - 1794. god.)
    Francuski kemičar Antonie Lavosier (1743. - 1794.) je shvatio da je jedini način da razriješi tu polemiku taj da pomno izvaže tvari prije i poslije sagorijevanja: spalio je komadić kositra unutar zapečaćenog spremnika. Taj komadić kositra je nakon sagorijevanja postao teži (suprotno flogistonskoj teoriji), ali je zrak postao lakši. Dakle, težina se zapravo uopće nije promijenila: tvari su jednostavno zamijenile mjesta! Također je bilo jasno da je kositar iz zraka nešto preuzeo. Lavosier je kasnije shvatio da je riječ o plinu kisiku koji je nedugo prije toga u Engleskoj otkrio naučnik Joseph Priestley.


    Joseph Priestely (1733. - 1804. god.)

    Lavosierov pokus označio je prekretnicu u našem shvaćanju tvari zbog triju razloga. Prvo, u samo srce kemije čvrsto je smjestio precizno znanstveno mjerenje. Drugo, taj pokus je razorio flogistonsku teoriju i pokazao da je sagorijevanje proces u kojem sudjeluje kisik. Treće, pokazao je da tvari se ne mijenjaju čak ni u tako dramatičnom procesu kao što je izgaranje, već da jednostavno zamijene mjesta. Na taj način je Lavosier potvrdio Boyleovu teoriju elemenata i dao joj zasluženo mjesto na polju kemije. Zaista, on je napravio prvi pravi popis kemijskih elemenata. On zasluženo nosi titulu oca savremene kemije.


    knjiga


    Poslednji izmenio SLAVICA D dana Sub Feb 07, 2009 6:56 am, izmenjeno ukupno 1 puta
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Sila i gibanje   Sub Feb 07, 2009 6:47 am


    Philosophiae Naturalis Principia Mathematica
    Sedamnaesto stoljeće bilo je prvo pravo doba nauke kada su brilijantni umovi poput Galilea, Huygensa, Boylea, Newtona, Liebnitza došli do mnogobrojnih važnih otkrića. Od svih njihovih otkrića, međutim, nijedno nije toliko važno koliko razumijevanje sila i gibanja.


    Starogrčki mudraci znali su mnogo o statici - stvarima koji se ne miču. No, o pitanjima gibanjima ili dinamike često nisu imali pojma. Razumjeli su primjerice, da se plug miče zato što ga vuku volovi i da strijela leti zbog sile luka. Ali pitali su se kako strijela i dalje leti kroz vazduh nakon što se odvoji od luka, a da je ništa ne vuče? Grčki filozof Aristotel je zdravorazumski zaključio da mora postojati sila da bi se nešto nastavilo gibati, baš kao što će bicikl usporiti i stati ako prestanete vrtjeti pedale.
    No, da zdrav razum može i pogriješiti to su Galileo i Newton uvidjeli. Nakon niza pokusa, prvenstveno kotrljanja kugli niz obronak, Galileo je shvatio da nam ne treba sila da bi se nešto gibalo. Istina je upravo suprotna. Nešto će se nastaviti kretati istom brzinom osim ako ga neka sila ne uspori. Zato strijela leti kroz vazduh. Strijela pada na tlo tek onda kada je otpor zraka (sila) dovoljno uspori da je gravitacija (još jedna sila) povuče dolje. To je inercija. Galileo je zaključio da ne postoji stvarna razlika izemđu tijela koje se giba jednolikom brzinom i tijela koje se uopće ne giba: ni na jedno od tih tijela ne djeluju sile. Ali da bi smo neko tijelo ubrzali ili usporili potrebna nam je sila.
    Daljni pokusi, ovaj puta sa utezima koji se njišu, naveli su Galilea na drugi važan zaključak. Ako se tijelo giba brže, onda brzina kojom se ubrzava ovisi o jačini sile koja ga ubrzava i o težini samog tijela. Velika sila hitro ubrzava lagano tijelo, dok mala sila sporo ubrzava teško tijelo.

    Isaac Newton (1642. - 1727. god.)
    Galilejeve zamisli silno su unaprijedile razumijevanje sile i gibanja. Godine 1642., kada je umro, rodio se drugi genij, Isaac Newton. Nitko nije znao zašto planeti kruže oko Sunca niti zašto predmeti padaju na tlo sve dok Newton nije razmišljao u voćnjaku. Kada je jedna jabuka pala na tlo, Newton se zapitao je li jabuka pala ili ju je zapravo povukla Zemlja nekakvom nevidljivom silom. Iz ove jednostavne, ali genijalne zamisli Newton je razvio teoriju gravitacije, univerzalne sile kojom se privlače sve mase. Bez gravitacije cijeli bi se svemir svemir raspao.

    Newton je dokazao da je gravitacijska sila svugdje jednaka i da privlačna sila između dvaju tijela ovisi o njihovoj masi (količini tvari u njima) te kvadratu udaljenosti između njih. Newton je objedinio sve ideje Galilea i postavio temelje nauke o dinamici. U svojem epohalnom djelu Philosophiae Naturalis Principia Mathematica (Matematička načela filozofije prirode), objavljenom 1684., Newton je uspostavio tri temeljna zakona koji djeluju kod svih vrsta gibanja.
    Prva dva zakona bila su Galilejevi zaključci o inerciji i ubrzanju. Newtonov treći zakon pokazao je da kad god sila gura ili povlači neko tijelo, ona mora istodobno gurati ili povlačiti drugo tijelo jednakom silom u suprotnom pravcu (pogledaj na dnu stranice pojašnjenje). Njegova tri zakona naučnicima su jasno pokazala kako su povezani sila i gibanje i kako ih se može matematički analizirati. Štaviše, zajedno sa s Newtonovim zaključcima o sili gravitacije (da se dva tijela privlače), činilo se da ovi zakoni objašnjavaju svako, pa i najmanje gibanje u svemiru, od skoka žabe do gibanja planeta.

    Skok žabe i newton-ovi zakoni

    Tri zakona
    Newtonovi zakoni gibanja djeluju pri svakom gibanju u svemiru. Možemo ih pojasniti s primjerom skoka žabe s lista lopača:

    • Newtonov prvi zakon kaže da tijelo ubrzava (ili usporava) samo kada se primjeni sila. Odnosno, treba nam sila da pokrenemo nepomično tijelo (inercija) ili da bismo tijelo u pokretu usporili ili ubrzali (momentum). Da bi skočila, žaba mora upotrijebiti snagu svojih nožnih mišića.

    • Drugi zakon kaže da ubrzanje ovisi o veličini sile i masi tijela. Dakle, žaba će brže skočiti ako se jače odrazi (ili ako je lakša, odnosno ako joj je masa manja).

    • Treći zakon kaže da kad sila djeluje u jednom pravcu, jednaka sila djeluje i u suprotnom pravcu. Što znaci, kad žaba skoči, odgurnut će list lopoča unatrag.


    knjiga
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Zemlja, centar svemira   Sub Feb 07, 2009 6:51 am


    Nikola Kopernik (1473. - 1543. god.)
    Sve do 16. stoljeća skoro svi ljudi su bili uvjereni da se Zemlja nalazi u središtu svemira i da Mjesec, Sunce, planete i zvijezde kruže oko nje. A onda je poljski astronom Nikola Kopernik počeo razmišljati o tome kako ima nešto čudno u putanjama planeta na nebu. Većinu vremena planete slijede ravnu zaobljenu putanju, ali svako malo neke od njih izvode malenu petlju unatrag na nebu.


    Antički astronomi, uključujući i brilijantnog Ptolomeja, objašnjavali su to navodeći kako sve u svemiru radi po dobro smišljenom sustavu epicikla ili kotača u kotačima. Koperniku se taj sustav nije činio osobito ispravnim i logičnim. Primjetio je da zvijezde ponekad izgledaju kao da su bliže, a ponekad udaljenije. Počeo je da traži odgovor razlog tom dešavanju.
    Sinula mu je jednostavna, ali brilijantna zamisao. Šta ako Zemlja nije središte svemira, nego tek jedan od planeta koji se okreću oko Sunca? Tada bi se neobično gibanje planeta i promjenljiva udaljenost zvijezda dala vrlo jednostavno objasniti. Svoje je zamisli zapisao u knjizi De Revolutionibus Orbium Coelestium (O gibanju nebeskih tijela) koja je objavljena neposredno nakon njegove smrti 1543. godine.

    Galilejev teleskop
    Ni jedna druga ideja u istoriji nije toliko promijenila naše poimanje svemira ni našeg mjesta u njemu. U početku je tek neznatan broj astronoma prihvatio Kopernikovu ideju. A onda, početkom 17. stoljeća, slavni talijanski znanstvenik Galileo Galilei počeo posmatrati noćno nebo spravom koju je nazvao teleskop. Galileo nije izumio teleskop, ali je bio prvi čovjek koji je napravio teleskop kako bi mogao promatrati noćno nebo. Ono što je Galileo kroz teleskop vidio dokazivalo je da Kopernikove ideje nisu bile zanimljiva teorija, već istinite.

    On je primjetio dvije stvari koje su mu potvrdile takvo razmišljanje. Prva je bila činjenica da je vidio četiri mjeseca kako kruže oko Jupitera, prvi dokaz da Zemlja nije središte čitavoga svijeta. Druga je bila činjenica da Venera ima mijene, baš kao i Mjesec. Mijene su način na koji je mijenja Mjesečev oblik ovisno o tome iz kojega ugla posmatramo njegovu sjajnu, Suncem obasjanu stranu. Priroda Venerinih mijena pokazala je se ona okreće oko Sunca, a ne oko Zemlje.
    Katolička doktrina u to doba je bila da je Zemlja središte svemira i uopšte svijeta. Kada je Galileo objavio svoje zaključke 1513. godine, rimski kardinali proglasili su ga heretikom. Pod prijetnjom mučenja, Galileja su prisilili zaniječe da se Zemlja okreće oko Sunca. Legenda kaže da je on potom promrljao: "Eppur si muove." ("Ipak se okreće" - Tu njegovu izjavu koristimo i u odjelu "Nauka" na našem forumu.) Tek 13. oktobra 1992. godine, katolička crkva je povukla svoju osudu Galilea i s time priznala da svojom doktrinom o Zemlji koja je centar svijeta i svemira nije u pravu.

    Orerij


    Kada su ljudi napokon prihvatili činjenicu da je Zemlja tek jedan od planeta koji kruže oko Sunca, oduševili su se načinom na kojem sustav orerija (planetarija) radi. 1710. godine škotski urar, George Graham, izradio je uređaj sa satnim mehanizmom koji je prikazivao kretanje planeta. Taj je uređaj izradio za svog zaštitnika, četvrtog grofa od Orerry-ja. Oreriji (ili planetariji, a poznatiji su pod tim imenom) uskoro su postali vrlo popularni.



    icon_granpa icon_granpa
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: NAUKA I TEHNOLOGIJA   Sub Feb 07, 2009 6:59 am


    Imhopet - Liječnik u Starom Egiptu
    Hiljadama godina medicina se temeljila koliko na istraživanjima toliko i na praznovjerju. Ništa nam nije bliskije od ljudskog tijela pa ipak su nam trebale hiljade godina da ga istražimo.

    Prvi liječnik za kojeg znamo bio je Imhotep. Bio je toliko popularan, da su ga nakon smrti proglasili božanstvom.

    Galen (rođen oko 130. godine)
    Najveći liječnik antičkog doba bio je Rimljanin Galen (rođen oko 130. godine). On je, poput svojih savremenika, svoja znanja o ljudskom tijelu stjecao proucavajuci antičke rukopise. Ali, imao je i znanstveni pristup te je secirao životinje kako bi vidio kako funkcioniraju njihova tijela. Svoja otkrića zabilježio je u mnogim knjigama u kojima opisuje kostur, mišiće i živce. Više od hiljadu godina liječnici su se koristili njegovim knjigama dajući im prednost nad vlastitim posmatranjem ljudskog tijela.

    Kako bi što bolje nacrtali ljudski lik, mnogi su renesansni umjetnici počeli proučavati ljudsku anatomiju. Neki od njih, poput Leonarda da Vincija, sami su izvodili seciranja pa je njihovo znanje o ljudskom tijelu često nadmašivalo ono koje su posjedovali liječnici.

    Da Vindi: Omjer čovjekovog tijela
    U 15. i 16. stoljeću u Italiji liječnici su počeli razmišljati da bi možda ipak bilo bolje gledati prava ljudska tijela umjesto Galenovih zapisa. S groblja su donosili leševe i rasijecali ih na komade kako bi vidjeli od čega se sastoje. Taj se postupak naziva seciranje.

    Središte ove revolucije bilo je na sveučilištu u Padovi gdje je briljantni Nijemac Andreas Vesalius (1514. - 1564. godine) održavao predavanja iz kirurgije i anatomije. Anatomija je znanost koja proučava od čega se sastoji ljudsko tijelo. Prije njegova vremena seciranje su za liječnike obično obavljali mesari. Međutim, Vesalius je počeo sam secirati tijela i zamolio je flamanskog slikara Jana van Calcara da načini vrlo precizne crteže onoga što je otkrio. Svoja je otkrića objavio 1543. godine u udžbeniku De Humani Corporis Fabrica (O ustroju ljudskog tijela) koji je postao najutjecajnijom medicinskom knjigom svih vremena.

    Andreas Vesalius (1514. - 1564. god.)
    Nadahnuti Vesaliusovim radom, drugi su liječnici počeli takođe sami obavljati seciranja. Dio po dio počela se stvarati vrlo detaljna slika ljudske anatomije. Vesaliusov kolega Gabriel Fallopio (1523. - 1562. godine) pronašao je cijevi koje spajaju ženske jajnike s maternicom. Danas se te cijevi nazivaju Fallopijevim cijevima. Također je identificirao i razne druge dijelove ženskog rasplodnog sustava.

    Postupno, liječnici su počeli stjecati znanja i o fiziologiji (znanost o tome kako tijelo funkcionira). 1590. godine Santorio Santorius pokazao je kako treba mjeriti tjelesnu temperaturu. William Harvey je 1628. godine dokazao da je srce crpka putem koje krv u našem tijelu cirkulira (da krv iz srca odlazi putem arterija, a vraća se venama i tako zatvara jednosmjerni krvotok). Također i on je studirao na sveučilištu u Padovi.

    Mikroskop
    Ljudi skoro da i nisu ni pomišljali na to da su neke stvari premalene da bismo ih mogli vidjeti golim okom sve dok krajem 16. stoljeća nije izumljen mikroskop. Ubrzo je, koristeći se jednostavnim mikroskopom načinjenim od kapi vode, nizozemski naučnik Anton van Leeuwenhoek otkrio da je svijet prepun sićušnih mikroorganizama kao što su bakterije.

    Sredinom 17. stoljeća talijanski liječnik Marcello Malpighi (1628. - 1694. godine) počeo upotrebljavati mikroskop za proučavanje ljudskog tijela. Pronašao je mnoge sićušne tvorevine, kao što su okusni pupoljci na jeziku. No, on se nije ograničio samo na proučavanje ljudi, već je prodobno proučavao i biljke i životinje. Također je otkrio kapilare, sitne krvne žile koje su predstavljale "kariku koja nedostaje" Harvey-evu krvotoku. Na taj način su se malo-pomalo polagali temelji našeg današnjeg znanja o ljudskom tijelu.
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: NAUKA I TEHNOLOGIJA   Sub Feb 07, 2009 7:03 am


    Karavela
    U Srednjem vijeku su Evropljani malo znali o svijetu. Geografske karte su bile nepouzdane. Azija je bila ucrtana vrlo neodređeno na istoku. Na zapadu nije bilo ničeg, a Afrika im je bila tajanstvena zemlja nastanjena čudovištima i opasnim narodima. Čak i u samoj Evropi, zbog nepreciznih zemljovida, je plovidba morem bila toliko nepouzdana, da su se brodovi držali obale kako se ne bi izgubili.
    A onda je u 14. stoljeću u Aziji propalo veliko Mongolsko Carstvo. Putevi do Kine i Dalekog istoka kojima su u Evropu pristizali svila i začini, bili su prekinuti i ponovo nesigurni. Stoga su odvažni evropski moreplovci pokušavali pronaći put do Azije morem. Od 15. stoljeća je brod za brodom isplovljavao iz Evrope. Najprije su zaplovili prema jugu oko nepoznatih obala Afrike. Koristili su se malim brodovima, karavelama.
    Prvi moreplovac koji je u to doba oplovio oko najjužnije tačke Afrike bio je Bartolomeo Dias. Bilo je to 1488. godine. Devet godina kasnije Vasco da Gama oplovio je isti rt i stigao u Indiju. U međuvremenu, 1492. godine, Kristofor Kolumbo je poduzeo smion pothvat i zaplovio prema zapdu preko Atlantskog okeana nadajući se da će tako stići do Kine. Umjesto toga pronašao je Novi svijet, američke kontinente koje je valjalo istražiti. Napokon, 1522. godine, brod Ferdinanda Magellana je oplovio svijet. Od tada više nije bilo sumnje: Zemlja je okrugla.

    Gerhardus Merkator (1512. -1594. god.)
    Geografske karte su postale preciznije, a izmišljene su i projekcije kako bi se okrugli svijet mogao prikazati na dvodimenzionalnom papiru i pergamentu. Godine 1552. nizozemski kartograf Gerhardus Mercator izumio je novu projekciju, On je kartu svijeta nacrtao kao da je projicirana na valjak koji se dade prostrijeti na ravnoj podlozi. Iako je Mercatorova projekcija prostore koji su bili najbliže polovima prikazivala nestvarno velikima, to je značilo da mornari mogu isplanirati ravni kurs kompasom jednostavno povlačeći ravnu crtu na zemljovidu.

    Istodobno, pomorska je navigacija zapanjujuće napredovala. Prvi mornari su upravljali su brodom orijetirajući se isključivo prema zvijezdama. Od 12. stoljeća nadalje evropski mornari su počeli upotrebljavati magnetsku iglu kako bi u svakom trenutku znali gdje se nalazi sjever. Od 14. stoljeća mornari su upotrebljavali astrolab, odnosno sekstant, kako bi znali otprilike na kojoj se širini nalaze mjereći visinu zvijezde ili sunca u podne. Revolucionarni napredak se dogodio s otkrićem kvadranta u 16. stoljeću. Mornari su ga koristili kako bi izmjerili kut između obzora i zvijezde Sjevernjače i tako precizno odredili svoju zemljopisnu širinu.
    Sad je problem predstavljala zemljopisna dužina. Stoljećima je jedini način određivanja zemljopisne dužine na kojoj se brod nalazi bilo nagađanje koliko je daleko doplovio. Pritom se u vodu spuštao konopac s čvorovima i vukao za brodom kako bi se znala brzina broda. Međutim, to nije bila naročito pouzdana metoda, tako da su se problemom zemljopisne dužine tokom slijedećih nekoliko stoljeća bavili neki od najvećih umova.

    Christian Huygens (1929. - 1695. god.)

    Kronometar
    U teoriji, zemljopisna dužina se može odrediti položajem Sunca na nebu uspoređujući ga s njegovim položajem u isto vrijeme na zemljopisnoj dužini koja se zna. No, moralo se znati tačno vrijeme. Kristijan Huygens je krajem sedamdesetih godina 17. stoljeća izradio precizan sat sa klatnom, ali je taj sat bio previše osjetljiv na ljuljanje broda te nije mogao pokazivati tačno vrijeme.

    Rješenje za taj problem bio je kronometar, vrlo precizan sat kojem nisu smetale ni oluje, a koji je dvadesetih godina 18. stoljeća izradio John Harrison (1693. - 1776.). Umjesto klatna, taj su sat pokretale opruge.

    Sekstant ima jedno zrcalo koje usmjerava prema obzoru, a drugo se namješta sve dok se odraz sunca (ili zvijezde) ne pojavi na njemu na istoj visini kao i obzor. Stupanj prilagodbe koji je potreban na drugom zrcalu daje zemljopisnu širinu. Sekstant je svoje ime dobio prema svom obliku, a to je šestina kruga.


    icon_granpa
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: NAUKA I TEHNOLOGIJA   Sub Feb 07, 2009 7:07 am


    Južna polutka
    Astronomija potječe iz najranijih dana čovječanstva kada su prvi ljudi dizali pogled prema nebu pokušavajući dokučiti koje bi noći mogli krenuti u lov pod punim mjesecom. Kasnije im je astronomija pomagala da znaju kada će početi i završiti koje godišnje doba.
    Mnogi drevni spomenici su čvrsto povezani sa astronomijom. Samostojeći kameni blokovi u Engleskoj, u Stonehengeu primjerice, razmješteni su u skladu sa izlaskom sunca na dan suncostaja (solsticija), najdužeg i najkraćeg dana u godini. Otvori na velikim egipatskim piramidama usmjerena su prema skupinama zvijezda po imenu Orion.
    Kako bi sebi olakšali snalaženje na noćnom nebu, astronomi su u starom Babilonu i Egiptu tražili određene skupine zvijezda, tj. zviježđa. Svakoj zvjezdanoj skupini dali su ime po nekom mitološkom liku. Na zvijezdanim kartama često možemo vidjeti te likove iscrtane preko zvijezda. Zapravo ne postoji nikakva stvarna veza između zvijezda u nekom zviježđu - one jednostavno izgledaju kao da stoje zajedno. No, takav sustav je učinkovit da ga i danas astronomi koriste, mada su dodali nekoliko novih zviježđa. Svaka stara civilizacija je zviježđa nazivala na svoj način, a imena koja donas koristimo stižu nam iz grčkih mitova. Spomenimo kao primjer Cygnus (Labud) i Urse Major (Veliki medvjed odnosno Velika kola).

    Hiparh (170. - 127. p.n.e.)
    Vratimo se opet počecima astronomije i spomenimo starogrčkog astronoma Hiparh s Rodosa (170 - 127 god. p.n.e.) koji je bio vješt promatrač i čija se većina radova temeljila na starobabilonskim zapisima. 134. godine p.n.e. on je ugledao novu zvijezdu i tada je započeo izrađivati katalog sa 850 zvijezda čiji su položaji bili poznati u njegovo doba. Taj katalog, kojeg je kasnije prilagodio Ptolomej, upotrebljavao se sve do 16. stoljeća.

    Hiparh je uspoređivao zvijezde dodjeljujući svakoj od njih veličinu od 1 do 6, ovisno o jačini njihovog sjaja (magnituda). Najsjajnija zvijezda je Sirius (zvijezda Velikog psa) koju je nazvao zvijezdom prve veličine. I dandanas je astronomima pojam zvjezdane veličine iznimno važan, iako je ljestvica proširena.
    Hiparh je stvari na nebu mjerio vrlo precizno uzimajući u obzir da je nebo promatrao golim okom. Proveo je neka nevjerovatno precizna mjerenja kretanja na nebu. Kao primjer spomenimo da je izračunao trajanje godine sa odstupanjem od samo 7 minuta. Izračunao je i da se relativni položaji zvijezda polako pomiču u krug te je izračunao da im treba 26 000 godina da se vrate ponovo na isto mjesto.

    Ptolomej (90. - 170. god.)
    Na žalost, skoro nijedan od Hiparhovih izvornih radova nije sačuvan. O Hiparhovu djelu znamo jer se njime bavio astronom Ptolomej (90. - 170. godine) koji je u drugom stoljeću napisao 4 knjige u kojima je sabrao grčke astronomske spoznaje, uključujući i Almagest (na arapskome "najveći"). Te su knjige predstavljale temelj zapadnjače i arapske astronomije sve do 16. stoljeća.

    Prvi astronomi, kao što je bio Ptolomej, znali su da je svijet okrugao, ali su vjerovali da je Zemlja središte svemira i da se sve okreće oko nje. Znali su za postojanje samo 5 planeta: Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna. Riječ planete dolazi iz grčkoga i znači "putnici".


    icon_granpa
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: NAUKA I TEHNOLOGIJA   Sub Feb 07, 2009 7:16 am


    Arhimed (287. - 212. p.n.e.)
    Arhimed (od 287 do 212 p.n.e.) nije samo veliki filozof, već i prvi moderni naučnik. Naravno, i prije njega su ljudi proučavali znanstvene teme, ali je Arhimed bio prvi koji je razmišljao o problemima na znanstven način. Osmislio je apstraktne teorije koje se moglo dokazati ili poništiti praktičnim pokusima i matematičkim izračunima.


    Arhimed je rođen u Sirakuzi na Siciliji koja je u to doba bila grčka kolonija. Svoj život je proveo u tom gradu proučavajući geometriju i smišljajući raznovrsne fantastične naprave. Jedna od njih je Arihmedov valjak, odnosno vijak kao sredstvo za crpljenje vode, te mnogobrojni ratni strojevi koje je izgradio za obranu Sirakuze. Arhimedov vijak je jednostavna ali djelotvorna crpka kojom se ljudi služe i dandanas na Bliskom istoku. Unutar cijevi nalazi se zavojnica koja grabi vodu dok neko vrti ručicu na vrhu valjka, odnosno vijka.

    Težina uravnotežena sa silom istiskivanja vode
    Jedan od Arhimedovih revolucionarnih izuma bilo je otkriće da je tijelo u vodi lakše nego u zraku. Možda smatrate da to nije ništa novo ni tada bilo. No, Arhimed je razlog tome i pojasnio: prirodni pritisak vode uvis, tj. istiskivanje. Kad u vodu uronimo neko tijelo, njegova težina će ga vući ka dnu, odnosno to tijelo tone. Ali voda, to je otkriće Arhimeda, to isto tijelo potiskuje prema površini silom jednakom težini vode koju tijelo istiskuje. Tako tijelo tone sve do trenutka kada je njegova težina upravo jednaka sili istisnute vode i tom trenutku tijelo počinje plutati. Dakle, tijela koja teže manje od istisnute vode plutat će, a ona koja teže više, tonut će.

    Ako neko bure od 3 kg bacimo u vodu, ono će tonuti sve dok ne istisne obujam vode koji je teži od 3 kg. U tom trenutku to bure počinje plutati jer je sila stvorena istiskivanjem 3 kg vode upravo u ravnoteži s težinom bureta.
    Kada su u 18. stoljeću sagrađeni prvi željezni brodovi, mnogi su bili uvjereni kako če potonuti jer je željezo preteško da bi moglo plutati. Bili su u pravu. No, željezni i čelični brodovi plutaju jer su im korita puna zraka tako da slobodno mogu tonuti sve dok ne istisnu dovoljno vode kako bi postigli ravnotežu s težinom željeza u koritu.

    Eureka! (Imam ga!)
    Za života su se prema Arhimedu odnosili strahopoštovanjem, a o njemu postoje i mnoge pripovjetke. Najpoznatija pripovjetka je o zadatku koji mu je jednom dao kralj Sirakuze. Kralj je želio znati je li njegova kruna izrađena od čistoga zlata ili je zlatar umiješao neke manje vrijedne kovine, kao što je kralj sumnjao. Jednoga dana Arhimed je o ovom teškom problemu razmišljao kupajući se u kadi, i tada je opazio da se razina vode podiže što on dublje zalazi u kadu. Prema pripovjetci, on je iskočio iz kade i gol protrčao ulicama grada vičući iz sveg glasa: "Eureka! Eureka! što doslovno znači. "Imam ga! Imam ga!" Poslije je kralju objasnio svoju zamisao. Prvo je u vodu potopio komad zlata koji je težio koliko i kraljeva kruna. Zatim je u vodu potopio krunu i ustanovio da se razina vode razlikuje. Arhimed je na taj način zaključio da kraljeva kruna nije izrađena od čistoga zlata jer jer razlika u razinama vode pokazivala da kruna ima obujam koji se razlikoje od komada zlata, iako su kruna i taj kodam zlata imali identičnu težinu. I to je bio dokaz da je kruna izrađena od različitih kovina. Zlatara je kralj dao pogubiti.

    Neovisno da li je ova pripovjetka istinita ili ne, ona je tipična za Arhimedova nevjerovatno jednostavna i elegantna naučna rješenja neobičnih pitanja. Problemima je često pristupao i matematički. Arhimed je matematičkim putem dokazao da se omjer težina smanjuje matematički razmjerno udaljenosti od središta klackalice (ljuljačke). Jedan od njegovih dokaza je i slijedeće:
    Ako poluga, poput drvene daske, ima uporište u jednoj tački, snaga koju primjenjujete na jednoj strani uporišta može podićiteret s druge strane. On je utvrdio da teret koji možete podići određenom količinom snage ovisi upravo o relativnoj udaljenosti snage i tereta od uporišta. Određivanje tereta, sile, udaljenosti i drugih vrijednosti matematičkim putem danas predstavlja jedan od temelja nauke.
    Nažalost, dobar dio Arhimedovih radova je izgubljen. Pa ipak, njegov pristup nauci uz upotrebu matematike za razumijevanje materijalnog svijeta predstavlja temelj najnaprednije nauke današnjice. Skoro 1900 nakon smri Arhimeda, jedan drugi veliki znanstvenik iz Italije je rekao: "Bez Arhimeda ne bih bio u stanju postići ništa." Bio je to Galilej Galileo. O njemu ćemo pisati malo kasnije.


    1. Nekim polugama uporište se nalazi između snage i tereta. Kao primjer navedimo kliješta i škare (makaze).
    2. Nekim polugama teret se nalazi između snage i uporišta. Kao primjer navedimo krckalice za orahe i odvijače.
    3. Nekim polugama snaga se nalazi između tereta i uporišta. Kao primjer navedimo hvataljke.

    knjiga
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: NAUKA I TEHNOLOGIJA   Sub Feb 07, 2009 7:18 am


    Glinena pločica drevnih Sumera
    Ljudi su vjerovatno naučili brojati upotrebljavajući znamenke. Zapravo, čak i male zivotinje imaju osjećaj za količinu. Kao primjer tome navedimo ptice koje obično znaju koliko ptića imaju u gnijezdu. No, vjerovatno tek kada su ljudi posjedovali veću količinu stvari, počeli su spoznavati veće brojeve.



    Znakovi brojeva kod Sumera
    Ljudi su vjerovatno u početku počeli brojati upotrebljavajući svoje prste. Ta zamisao je dobro funkcionirala, kao što to čini i danas, ali prsti nam ne pomažu i da upamtimo koliko. Stoga su ljudi počeli da zabilježavaju prve brojeve stavljajući jedan po jedan kamenčić, jednu po jednu školjku i sl. U Šumeru, prije otprilike 6000 godina, netko se sjetio da može urezivati crtice u glinenu ploču. Računovodje u drevnoj civilizaciji Šumera koristili taj način zapisivanja da bi mogli pratiti porezne račune i plaćanja. Naime, nakon urezivanja crtica na mekim glinenim pločama, te pločice bi se osušile i zapis bi postao trajan. Nakon toga su Babilonci naučili upotrebljavati oznake različitih oblika za veće brojeve.

    Taj sustav koristimo i dan-danas. Razlika je mala. Umjesto različitih znamenki za veće brojeve, mi koristimo različite znamenke za brojeve od jedan do devet, a potom te znamenke stavljamo u različite položaje kako bismo zabilježili veće brojeve. Taj sustav potiče iz Indije, a preneli su ga Arapi. No, to je druga priča koja će biti kasnije ispričana.

    Papirus koji je pronašao Aleksandar Rhind
    Prve civilizacije su razvile i matematičke vještine. Najprije se pojavila aritmetika. To je umijeće spoznavanja stvari pomoću brojeva zbrajanjem, oduzimanjem, množenjem i dijeljenjem. Aritmetika je najstarija od svih matematičkih vještina. I Šumeri i Babilonci su bili vješti matematičari. Njihova djeca su u školama učila množiti i dijeliti, a upotrebljavali su aritmetičke tablice kao pomagala.

    Druga vještina bila je geometrija, tj. matematika oblika. Pretpostavlja se da je izmišljena da bi se upotrebljava pri izračunavanju površine zemljišta koja se posjeduje. Riječ geometrija je zapravo grčka riječ, a znači "mjerenje zemlje". Geometriju su prije više od 4000 godina koristili Egipćani pri izradama svojih hramova i piramida.
    Velike piramide drevnog Egipta i danas oduševljavaju svojom geometrijskom preciznošću, a jedno skoro nevjerovatno otkriće nam je pokazalo kako su to Egipćani postizali. 1858. godine je škotski istoričar Alexander Rhind kupio jedan stari papirus koji je pokazao da su Egipćani znali prilično mnogo o geometriji trokuta koja je nužna za izgradnju piramida. Visinu piramida su izračunavali prema dužini njene sjene na tlu.

    Euklid (330. - 275. p.n.e.)

    Prvi veliki učitelji geometrije su bili stari Grci kao što su Pitagora, Eudukso i Euklid. Euklid je živio od otprilike 330 godine p.n.e. do 275. godine p.n.e. Njegova knjiga Elementi bila je brilijantna podrobna studija geometrije kojom se i danas ljudi služe. Svu geometriju ravnih ploha (crte, tačke, oblike i trodimenzionalna tijela) matematičari nazivaju euklidskom geometrijom. Samo u prevelikim veličinama (u svemiru) ona gubi svoju vrijednost preciznosti. Nju tada zamjenjuje geometrija Lobačevskog i Riemanna.

    knjiga
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: NAUKA I TEHNOLOGIJA   Sub Feb 07, 2009 7:23 am


    Nauka
    Nauka i tehnologija zvuče kao moderne zamisli, ali su ljudi pokušavali razumjeti svijet i izmišljali su strojeve koji bi im olakšali rad još od prije 30.000 godina. Iz početka su živjeli dosta jednostavno: Lovili su životinje i skupljali plodove. No, kada su počeli sa zemljoradnjom, odnosno kada su se nastanili na jednom mjestu, život je postao mnogo složeniji.


    Odjednom su se nauka i tehnologija počele razvijati ukorak kako bi ispunile različite potrebe ljudi. Babilonci su, navedimo to kao primjer, izmislili brojeve i matematiku kako bi mogli pratiti količinu robe i naplaćivati poreze. Egipćani su proučavali zvijezde kako bi mogli izraditi kalendar. Grčki mislioci, kao što su Arhimed i Platon, ili i graditeljstvo Rimskog Carstva, izgradili su temelje modernoj nauci i tehnologiji.

    Kristofor Kolumbo
    Mnoga dostignuća zamalo su izgubljena s padom Rimskog Carstva nakon kojeg je nastupio mračni srednji vijek. Ali, naučna misao je nastavila cvati na istoku, u islamskom svijetu, i još dalje u Kini. Kada su istočnjačke zamisli počele opet da prodiru u Evropu oko 15. stoljeća, tada su evropski naučnici i filozofi takoreći ponovo otkrili grčku i rimsku zamisao i počeli su sami dolaziti do novih otkrića.


    Automobil
    Već slijedećih 100 godina neke su ustaljene ideje i mišljenja doživjele potrese. Najprije je 1492. godine Kristofor Kolumbo preplovio Atlantski okean i pronašao novi kontinent o čijem postojanju apsolutna većina nije ni sanjala. Kasnije, 1543. godine, Kopernik je dokazao da naša planeta Zemlja nije središte svemira i da je tek jedna od planeta koje kruže oko Sunca.


    Svemirska stanica: Mir

    Taj novi procvat naučnih i filozofskih misli doveo je do razvitka samostalnog promatranja i učenja. Promatranje i eksperimentiranje postali su osnova novog pristupa nauci koji su doveli do najrazličitijih otkrića: Newtonovih zakona gibanja, Daltonovih atoma, Darvinove teorije evolucije i mnogih drugih, pa sve do nedavnih revolucionarnih otkrića u genetici. Trgovina i industrija su omogućile tehnološku revoluciju koja je započela izumom parne mašine i parnih strojeva krajem 18. stoljeca, a nastavlja se sve brže s najnovijom tehnologijom današnjice: računarom.

    icon_granpa
    Nazad na vrh Ići dole
     

    NAUKA I TEHNOLOGIJA

    Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
    Strana 1 od 1

     Similar topics

    -
    » Estetika-nauka o lepom
    » Tehnologija budućnosti - "omnitač"
    » Da li je astrologija nauka?
    » Ekologija, nauka za budućnost
    » Kafa ~ Od Etiopije do nas...

    Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
    WWW.DUBOREZ.NET :: -