*****Zelimo Vam prijatne trenutke na DUBOREZ Forumu*******
 
PrijemRegistruj sePristupi
SPECIJALIZOVANE IZLOZBE PASA
4.Spec izlozba MASTIFA,BULMASTIFA,E.BULDOGA i NEMACKIH DOGA
free forum
Similar topics
RADIO STANICE
klikom na baner slusajte "ROADSTAR-RADIO" na 128kbps
free forum
Trenutna temperatura
Forum
  • slikarstvo
  • vajarstvo
  • mozaik
  • primenjena umetnost
  • fotografija
  • književnost
  • film
  • muzika
  • arhitektura
  • pozorište
  • strip
  • duhovnost i religija
  • psihologija
  • ljubav
  • lepota i zdravlje
  • zabava
  • pričaonica
  • spomenar
  • hobi i kućni ljubimci
  • razno
  • važna obaveštenja
  • predlozi i sugestije
  • Liberty
    KLIKOM NA BANERE POSETITE PREDLOZENE SAJTOVE
    title="duborez.net"
    " Nikada ne sumnjaj da mala grupa misaonih i posvećenih ljudi može promeniti svet. Zaista, tako je jedino oduvek i bilo. " KADA NE BUDE DOVOLJNO PRIRODE, VEĆINA LJUDI ĆE SHVATITI DA NOVAC NIJE ZA JELO! Ne dozvoli da neki pogrešni ljudi udju u Tvoj život, pomute bistrinu tvojih očiju, nateraju da voliš ono što oni vole i da zaboraviš ono što oni nemaju. !
    Traži
     
     

    Rezultati od :
     
    Rechercher Napredna potraga

    Share | 
     

     Lord Byron

    Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
    AutorPoruka
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Lord Byron   Pet Jan 02, 2009 6:58 am

    George Gordon Noël Byron ili kraće - Lord Byron rođen je u londonskoj ulici Holles. Od rođenja Byron je hrom na jednu nogu. Njegov otac John Byron vukao je porijeklo od stare normanske obitelji, a čiji je nastariji poznati član Ralph de Buron, zajedno s Williamom Osvajačem došao u Englesku. Byronov otac se prvi put oženio 1778. godine s Lady Conyers, markizom od Camarthena i s njom imao dvije kćerke. Mlađoj je bilo ime Augusta. Lady Conyers, prva supruga Byronova oca, umire dvije godine nakon poroda. Druga supruga Johna Byrona bila je Catherine Gordon od Gighta. Ona je bila potomak Jamesa I Škotskog te stoga pretjerano tašta i pomalo histerična žena. Iz njenog braka s Johnom Byronom rodio se George Gordon Noël Byron.

    Od 1790. do 1794. godine Byron boravi u Aberdeenu. Tada se javljaju prve tegobe s deformiranom nogom. U petoj godini se veoma strastveno zaljubljuje u djevojčicu Mary Duff. U desetoj godini naslijedio je titulu lorda i posjed Newstead Abbey. Mladić Byron se od 1801. do 1805. godine školovao u Harrowu. Tu se zaljubljuje u nećakinju Margaret Parker, a zatim u Mary Anne Chaworth. Zar mislite da bih ja ikada mogla išta osjećati prema tom šepavom dječaku, izjavila je ona jedne večeri svojoj dadilji. Te njezine riječi, koje je Byron iz prikrajka čuo, ostavile su dubok trag u njegovoj psihi. Desetak godina kasnije na Ženevskom jezeru Byron u pjesmi San (The Dream) govori o toj svojoj ranoj ljubavi.

    Nakon završetka školovanja u Harrowu od 1805. do 1808. godine Byron studira u Cambridgeu na Trinity Collegu. Godinu dana prije završetka školovanja Byron objavljuje zbirku Sati dokolice (Hours of Idleness), prepravljenu verziju mladenačke zbirke Juvenile Poems. Byronu je tada 18 godina. Zbirku je potpisao pseudonimom Maloljetnik (A Minor). Knjiga je doživjela oštre kritike tadašnjih kritičara. Godine 1809. Byron postaje član Gornjeg doma. Iste godine kao odgovor na loše kritike upućene njegovoj prvoj zbirci Byron piše satiru Engleski pjesnici i škotski kritičari (English Bards and Scott Reviewers). U junu odlazi na put po Portugalu, Španiji, Grčkoj, tadašnjoj Albaniji i Bliskom istoku. U Janini (Grčka) počinje pisati Childea Harolda. Prilikom odlaska iz Engleske u newstadskoj opatiji priredio je pijanku na kojoj je kao pehar služila lubanja nekog odavno preminulog fratra. U stihovima namijenjenim toj lubanji Byron hamletovski naglašava da je mrtvacu draži dodir usana nego dodir crva.

    Dvije godine kasnije Byron se vraća u Englesku gdje je stigao dan nakon smrti svoje majke, 2. augusta 1811. Iste godine nastaju Natuknice iz Horacija (Hints from Horace) i Minervino prokletstvo (Course of Minerva). Mladi lord se 1813. godine upoznaje s Annom Issabelle (Annabelle) Milabanke i prosi je prvi put. Godinu dana kasnije objavljenja su mu djela: Gusar (The Corsair), Oda o padu Napoleona Bonapartea (Ode on the Fall of Napoleon Bonaparte) i Lara. Byronova popularnost zahvaljujući tim djelima vrtoglavo raste. U Londonu se te godine u jednom danu prodalo 13.000 primjeraka Gusara. Iste godine Annabella prihvaća Byronovu bračnu ponudu. Sljedeće godine (1815.) Byron se ženi svojom izabranicom. U novembru iste godine na svijet dolazi Augusta, Byronova kćerka. Neposredno nakon njenog rođenja, Byrona napušta supruga optužujući ga zbog incestuozne ljubavi s polusestrom Augustom.

    Godinu dana nakon zaključenja braka (1816.) Byron se razvodi od supruge i pod pritiskom javnosti 25. aprila napušta Englesku te odlazi u Švicarsku. Na Ženevskom jezeru sreće P.B. Shelleya koji tamo boravi sa svojom nevjenčanom suprugom Mary Godwin i njezinom sestrom Jane Clairmont. Ona je još u Londonu čeznula za Byronom te mu je iste godine rodila kćerku Allegru. Byron se nakon toga nastanio u Veneciji gdje se prepušta čarima razuzdanog života tog grada. Tamo Byron vodi ljubav s 22-godišnjom kćerkom mletačkog trgovca, a zatim i s Margheritom Cogni. Ona je bila prekrasna, nepismena i strahovito ljubomorna žena, supruga nekog pekara. Godine 1817. Byron je u Ferrari, a već sljedeće godine ponovo u Veneciji. Tu u aprilu 1819. upoznaje svoju veliku ljubav; 16-godišnju groficu Teresu Guiccioli, rođenu Gamba, udanu za 60-godišnjeg grofa Guicciolija. Iz Venecije Byron odlazi u Ravennu. Godinu dana kasnije (1820.) Byron piše tragediju Marino Faliero i poemu Danteovo proročanstvo (The Prophercy of Dante) koju posvećuje Teresi Guiccioli.

    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Pet Jan 02, 2009 6:59 am

    Sljedeće godine Byron odlazi iz Ravenne u Pisu. Grof Guiccioli u međuvremenu se usprotivio ljubavi svoje supruge i Byrona, a nakon čega se i razveo od nje. Kako je sva obitelj Gamba pripadala karbonarima Teresa je Byrona uvela u njihov krug. Zbog svoje privrženosti i saradnje s karbonatima Byron je protjeran iz Pise te je 1822. godine, u septembru, prešao u Genovu. Iste godine pored ostalih djela, nastaje Viđenje strašnog suda (The Vision of Judgement) - parodija na istoimenu pjesmu Byronova savremenika Roberta Southeya koji u uvodu svoje pjesme A vision of Judgement (1821.) traži od engleske vlade da zabrani Byronove knjige, a Byrona naziva osnivačem i poglavarom sotonske škole. Nakon 14. jula 1823. Byron iz Geneve kreće u Grčku i 4. augusta iskrcava se u Kefaloniji kako bi se pridružio grčkim ustanicima. Umrijećemo ovdje ili marcijalno ili močvarno, pisao je tada Byron. Tu je proveo pet mjeseci, a zatim se u Missolughiju pridružio vođi grčkog ustanka Maurocordatu.

    Godine 1824. Byron piše XV. i XVI. pjevanje Don Juana i pjesmu Na današanji dan navršavam 36-u godinu. (On this Day I Complete My Thirtysixth Year). Pjesma je napisana 22. januara, a već 19. aprila Byron umire od groznice koju je dobio desetak mjeseci ranije. Byronovo tijelo prenešeno je u Englesku. Pokopan je u Hucknellu, malom selu blizu Newstead Abbeya. Njegova polusestra Augusta na grob mu je postavila ploču sa sljedećim natpisom:


    Pod ovim lukom
    Gdje mnogi njegovi preci
    I njegova majka počivaju
    Pokopani
    Snivaju ostaci
    GEORGEA GORDONA NOËLA BYRONA.
    Lord Byron od Rochdatea
    U grofoviji Lancaster
    Autor hodočašća Childea Harolda
    Rođen je u Londonu dana
    22. januara 1788.
    Umro u Missolughiju u Zapadnoj
    Grčkoj dana
    19. aprila 1824.
    U plemenitom poduhvatu
    Da ponovo uspostavi put drevnoj slobodi
    I proslavi je.

    Njegova sestra plemenita
    AUGUSTA MARY LEIGH
    U njegovu uspomenu ovu ploču postavi.
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Pet Jan 02, 2009 7:00 am

    1788. 22.јanuara rodio se pjesnik Džordž Gordon Bajron (Lord Gordon Byron) sa deformisanom nogom, i biće hrom cijelog svoga života.

    1789. Majka ga odvodi u Škotsku, u Aberdin.

    1791. Umire pjesnikov otac, kapetan Bajron.

    1792. Budući pjesnik posjećuje dnevnu školu u Aberdinu.Majka ga naizmjenično kažnjava i mazi zbog njegove hrome noge.Dadilje ga natjeruju da što više čita Bibliju. Postaje nasljednik lordovske titule.

    1796. Počinje njegovo divljenje i idealizovanje osmogodišnje djevojčice, Meri Daf.

    1797. Religiozna dadilja uvodi ga u oblast vođenja ljubavi : prva iskustva.

    1798. Umire mu djedov brat, lord Viljem Bajron, poznat kao "zli lord". Bajron nasljeđuje njegovo veliko imanjei silne dugove s njim. Bajronova majka preseljava se na to imanje ( Newstead Abbey ) zajedno sa Bajronom i religioznom dadiljom.

    1799. Bajron boravi u Notingamu ; pobožna dadilja, Mej Grej, stanuje s njimi opslužuje ga.S njom odlazi Hansonovima u London. Hanson je vraća u Njusted i traži da je otpuste, a Bajrona šalje u školu doktora Glenija.Liječe Bajronovu bolesnu nogu.

    1800. Zaljubljen u svoju rođaku, Margaret Parker, piše svoje prve ljubavne stihove.Nezadovoljan je i8 nesrećan u Glinijevoj školi. Trzavice sa majkom.

    1801. Boravi u Harousve do 1805.Strasno se zaljubljuje u Meri Čavort.

    1804. Majka mu se preseljava u Sautvel.Bajron se druži sa ElizabetomPigot. Ozbiljno se baca na pisanje poezije. Majka mu se nalazi u novčanoj oskudici.

    1805. Meri Čavort ne prihvata njegove ponude i udaje se za Džona Mastersa. U oktobru Bajron počinje studije na Triniti koledžu u Kembridžu.

    1806. Bajronova prva knjižica stihova, privatno štampanih, biva zabranjena i uništena odmah po izlasku iz štampe ("Fugitive Pieces").

    1807. U januaru izlazi njegova zbirka "Pjesme povodom raznih prilika" (Poems on Various Occasions), a u junu još jedna pod nazivom "Časovi dokolice". Vraća se u Kemridž, nakon što je proveo devet mjeseci u Sautvelu.

    1808. Kritičari oštro napadaju "Časove dokolice". U junu Bajron dobija postdiplomski stepen magistra na Univerzitetu u Kembridžu..Zapada u velike dugove.

    1809. Postaje član Gornjeg doma u Britanskom parlamentu. U pratnji Hobhausa putuje brodom u Lisabon, Sevilju, Kadiz i Gibraltar, Zatim do Malte i do Albanije, gdje posjećuje Ali Pašu, i konačno do Atine. Završava Prvo pjevanje "Putovanje Čajlda Harolda" ili "Vitez Harold" (Childe Harold)

    1810. Nastavlja put za Smirnu. Završava drugo pjevanje "Putovanje Čajlda Harolda" ; posjećuje Carigrad, i vraća se u Atinu gdje ostaje deset mjeseci.
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Pet Jan 02, 2009 7:01 am

    1811. U maju kreće jedrenjakom za Englesku i stiže u London u julu: Majka mu umire 1. avgusta, a zatim se iznenada utopio dragi mu prijatelj, Matjus; sve se to dogadja poslije nekoliko smrtnih slučajeva koji su mu oduzeli prijatelje, i Bajron zapada u depresiju. Živi u Njustedu, usamljen i nesretan. Dopisuje se sa polusestrom Augustom, koja ga jedina razumije, kako on to kaže u svojim pismima. Piše nove pjesme.

    1812. Drži govore u Gornjem domu. Izdavač Džon Mari, njegov budući prijatelj, objavljujeprva dva pjevanja Čajlda Harolda. Bajron postaje poznat. Sklapa mnoga prijateljstva sa značajnim ličnostima. Upoznaje se sa Arabeom Milbank ali biva odbijen.

    1813. Mnogo se kreće u londonskom društvu. Intimno se druži sa Augustom. Izlazi iz štampe njegov Džaur i Abidoska nevjesta.

    1814. Izlaze iz Štampe Gusar i Lara. Bajron i Augusta borave u Njustedu početkom septembra.

    1815. Ženi se Anabelom i nastanjuje se u Londonu. Objavljuje "Jevrejske melodije".Posjećuje ga Augusta u više navrata. Nove finansijske poteškoće. Rađa mu se ćerka, Augusta Ada, u mjesecu decembru.

    1816. Njegova supruga ga napušta i preseljava se svom ocu. Izlaze iz štampe "Opsada Korinta" i "Parisina". U aprilu su Bajron i njegova supruga i zvanično razvedeni. Londonsko društvo obožava Bajrona. Počinje njegova veza sa Kler Klermon. Sprema se da napusti Englesku ; 25. aprila zauvijek odlazi iz Engleske. Putuje kroz Belgiju, posjećuje Vaterlo, stiže u Ženevu. Stanuje u blizini velikog engleskog pjesnika Šelija, njegove supruge i Kler Klermon, sa kojima krstari po jezeru. Piše Treće pjevanje Čajlda Harolda i "Šijonskog sužnja". Sa Hobhausom putuje u Alpske predjele. Piše dva čina "Manfreda". Posjećuje Milano ; seli se u Veneciju kod porodice Segati. Ljubavna afera sa Marianom Segati i mnogim drugim ženama iz nižih slojeva društva.

    1817. Kler Klermon rađa Bajronu kćer, Alegru. Bajrona napada groznica. Putuje po Italiji. Piše "Tasovu tužbalicu i jedan čin "Manfreda". Thorvaldsen vaja Bajronovu bistu. Bajron piše "Beppo". Vraća se u Veneciju i doznaje da je njegovo veliko imanje Njusted Ebi prodano ; daje uputstva kako da se isplate dugovi.

    1818. Objavljen "Beppo". Bajron je ponovo bolestan, ima groznicu. Četvrto pjevanje Čajlda Harolda izlazi iz štampe. Alegro dovode u Veneciju. Počinje da piše svoje najveće djelo satirični ep "Don Žuan" .

    1819. Učestvuje na još jednom karnevalu i opet se razboli.Počinje ljubavnu vezu sa još jednom plemkinjom (Contessa Guiccioli). Ona se razboli u Raveni, i on je posjećuje. Na njeno traženje piše "Danteovo proročanstvo".Objavljuje djelo "Mazeppa" i prva dva pjevanja "Don Žuan"-a. Sa kontesom se vraća u Veneciju. Ponovo je bolestan od groznice. Kontesa, Tereza, ima stalne raqzmirice s mužem koji nastoji da je odvoji od Bajrona. Tereza je ponovo bolesna, Na zahtjev njenog oca Bajron prelazi u Ravenu.

    1820. Bajron živi u palati Terezinog muža, u društvu tog grofa i Tereze. Počinje da se interesuje za politiku u Italiji. Piše djelo "Marino Falijero". Tereza konačno dobija razvod. Bajron se pridružuje talijanskom revolucionarnom pokretu.

    1821. Počinje da piše "Sardanapala". Na trenutke je obeshrabren neuspjesima revolucionara da zbace austrijsku vlast. Smješta svoju kćerku , Alegru, u Samostan. Završava "Sardanapala" i piše "Dva Foskarija" i "Kaina".Takođe piše "Viziju strašnog suda" i "Nebo i zemlja". Jedno vrijeme boravi u Pizi i druži se sa Šelijem.

    1822. Stiže Edvard Treloni i podstiče Bajrona i Šelija da pristupe gradnji većeg čamca. Poslije smrti ledi Noel, njegova se primanja gotovo udvostručuju zbog velikog nasljedstva. On i Šeli pozivaju Li Hanta da dođe u Pizu, da bi tu pokrenuli revolucionarni časopisa književnost. Umire Alegra. Stiže Hant. Pošavši mu u susret novosagrađenim čamcem "Arielom", Šeli nalazi smrt u talasima Tirenskog mora. Bajron prisustvuje spaljivanju zemnih ostataka Šelijevih. Nastavlja pisanje "Don Žuana". Nastanjuje se u Đenovi. Završava Deseto i Jedanaesto pjevanje Don Žuana, a zatim i Dvanaesto. Ponovo je bolestan.

    1823. Izlazi mu djelo "Nebo i zemlja". Završava "Vijek bronze".U toj plodnoj godini napisao je još osam djela, objavio jedan dio tih djela kao i pjevanja Dom Žuana, zaključno sa Četrnaestim. Posjećuje Itaku i tamo se razboljeva od grčeva. Stanuje u Argostoli. Prima nepovoljne vijesti o poduhvatima grčke vojske protiv Turaka. Obećava 4.000 funti sterlinga Grcima za gradnju grčke flote.

    1824. I dalje pomaže grčku borbu protiv Turaka. Zapada u česte napade razočaranja i depresije zbog političkih prilika u Grčkoj. Zdravlje mu popušta. Više ne očekuje da će uspjeti ujediniti Grke. 26.marta izlaze mu iz štampe Petnaesto i Šesnaesto pjevanje "Don Žuan"-a. 9.aprila naglo mu se pogoršava zdravstveno stanje, dijelom zbog pogrešne liječničke dijagnoze. Umire od teške groznice 19.aprila, a tijelo mu prijatelji prenose u Englesku, gdje ga sahranjuju u crkvi Haknol Torkard 16.jula.
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Pet Jan 02, 2009 7:02 am

    POSTANAK ČAJLD HAROLDA

    26. juna 1809. dva prijatelja ukrcaše se u malom pristaništu Falmut na brod kapetana Kidsa sa kojim će ploviti do Lisabona. Smislivši unapred da na putu vodi arheološke beleške, Hobhauz je poneo sobom stotinu pera, dva galona mastila i znatan broj svezaka čistog papira. Bajron je i ovog puta postao magnetski pol čitave gomile slugu. "Svidelo se proviđenju da se umeša u korist nesrećne publike spremivši Hobhauzu uganuće ruke te više ne može da piše i kiša mastila prestala je da pljušti... A što se mene tiče, - Englesku sam napustio bez tuge - u nju ću se vratiti bez zadovoljstva. Sličan sam Adamu, prvom osuđeniku, ali ja nemam Evu i nikad nisam pojeo jabuku koja nije bila kisela", zabilježio je Bajron.
    Proputovanje odvelo ih je od Lisabona do Sevilje, preko Kadiksa do Gibraltara. Na parobrodu od Gibraltara do Malte putnici zavoleše Hobhauza, koji im je naveče, posle obeda, pričao anegdote. Bajron se manje sviđao, jer se držao na otstojanju. Ne jedući skoro ništa, dizao se od stola pre ostalih. Držao se postrani, gledao u more i činio utisak kao da udiše sumornu poeziju stenja. Shvatajući njegovo osamljivanje kao prezir, putnici su ga strogo sudili. Zabeležen je njegov sveden pogled, bojažljiv i nepoverljiv. Da su mogli prozreti nemir što se skrivao iza takvog držanja, onu mučnu bojažljivost hromog čoveka, oni bi ga žalili. Bajron se priklonio nemom društvu talasa i zvezda, jer se plašio ljudi. Ali dešavalo se kad zauzme jedan stav koji odgovara njegovoj prirodi, da ga posle zadržava misleći da je otmen. I posmatrajući pramac kako se lagano ljulja i raseca talase, osećao je da ga svaki taj talasić udaljuje od njegovih neprijatnosti. Razmišljao je o svom detinjstvu ali s nekom smirenom blagošću kao da je ono pripadalo drugoj osobi. ZAŠTO NE BI NAPISAO JEDNU POEMU O OVOM POKLONIŠTVU? Još od detinjstva u njemu se gomilaju snažna osećanja, uskiptela u toj vreloj duši, i pretvaraju se u neku stvrdnutu lavu... Zamislio je junaka koji bi imao staro porodično ime, Čajld Biren, a koji bi bio Bajron, taj očajni, razočarani Bajron, koga Hobhauz ne poznaje a uostalom ne bi ga ni razumeo... Brod se ljulja na mesečevoj svetlosti!
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Pet Jan 02, 2009 7:03 am

    JEDNOG JUTRA PROBUDIO SAM SE I VIDEO DA SAM SLAVAN

    Posle štampanja Čajld Harolda Bajronov život se naglo preobrazio. Još uveče London bejaše za njega pustinja naseljena sa tri ili četiri prijatelja; sutradan to je bio grad iz Hiljadu i jedne noći, načičkan osvetljenim dvorcima koji su se otvarali najslavnijem među mladim Englezima.
    Veliko otmeno društvo (što znači, kako je govorio Bajron, četiri hiljade osoba koje su na nogama dok ostali svet spava) uvek je spremno na izlive divljenja ili odvratnosti; među njima glas se širio brzinom munje. Jer oni su osećali potrebu za divljenjem. Francuska revojucija, zatim Bonaparta, razbudili su silne nade kod hiljada mladih Evropljna koje je razočarao Napoleon. U Engleskoj je naročito bilo jako osećanje uzaludnosti života u onim društvenim slojevima koji su se se zgadili nad zadovoljstvima zbog njihove lakoće, nad ratničkom slavom zbog dužine ratova, nad politikom zbog neprekidnog držanja vlasti od strane konzervativaca koje je spoljna opasnost učinila nepobedivim.
    Pesnici, nemoćni ili plašljivi, nisu bili u stanju da izraze tu potajnu mučninu. Čajld Harold je bio prvi odjek jedne obmanute generacije. Najzad jedan mladi Englez naslikao je Evropu iz 1812. onakvu kakvom su je činili revolucije i ratovi. Za narod, koji je već deset godina odvojen od kontinentalnog života, priča o putovanju u Albaniju i boravak kod Suliota, bila je zanimljivija od putovanja u Indiju ili na Pacifička Ostrva. U Čajld Haroldu bilo je političkih beležaka koje su se mnogo sviđale zbog svoje neuobičajne smelosti. Bila je to pesma o moru i potomcima Vikinga, koje je Blokada lišila Okeana, i kroz nju su udisali vazduh ovlažen morskom penom čiji su slan ukus već počinjali da zaboravljaju. U istoriji jednog naroda uvek nailaze takvi trenuci kad su nedela vladajućeg poretka odvratna čak i onima koji uživaju njegove prednosti. U jednom takvom trenutku u životu Engleske pojavio se Čajld Harold.
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Pet Jan 02, 2009 7:04 am

    I JA SAM TE VOLEO OKEANU!

    Kao Čajld Harold i Bajron se "grozio vlastite zemlje". "Kako sam bio lud da se vratim", govorio je on. Sećao se mirisa majčine dušice i lavendla, jasnih planinskih obrisa iznad plavog mora, zemalja gde ni o kom nije brinuo niti ko o njemu.
    U proleće 1917. lekari Bajronu preporučuju promenu vazduha. Zdrava klima uticala bi na snižavanje njegove groznice. Hobhauz je bio već peti mesec u Rimu i izučavao arheologiju; pozvao je svog prijatelja u posetu. Za Čajld Harolda Rim je bio najsavršenije mesto za sanjarenje. U svetu nije postojala lepša zaliha bajronovskih tema. Veličina i opadanje, ruševine i lepota, na svakoj okuci sretala su se mesta priznate lepote... Razmišljanje nad grobnicom Cecilije Metele. Kakva je ona bila, ta velika dama što spava u tvrđavi? Je li bila čedna i lepa? Da li je umrla mlada sa poslednjim rumenim zrakom na detinjim obrazima, ili jako stara, sa dugim svetlo - srebrnastim pletenicama? Imao je toliko čulnog osećanja da se raznežio nad grobnicon te nepoznate...Sanjarenje na Palatinu. Noćne ptice uvlačile su se među kamenje obavijeno bršljanom, kamenje od koga je nekad bio sazidan dvorac Imperatora... Večni moral svake ljudske istorije. Sloboda porađa slavu, zatim Slava Bogatstvo, Tiranija dovodi Varvare, i krug se ponavlja...
    George Gordon Noel Byron ( 1788-1824 )

    Šta činiti usred te bede ljudskih stvari? Strofa prometejska, proročka i s pravom ponosna, utapa odgovor u njedrima okeana...
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Pet Jan 02, 2009 7:09 am

    Lord Byron:

    SUNCE SVIH BEZ SNA

    O tuzna zvijezdo, sunce svih bez sna !
    Sto iz daljina suzna treptis sva,
    Sto u noc sjas al' ne gonis tim mrak,
    O kakve davne srece ti si znak !

    Tako sja proslost, svjetlost sveg' sto minu,
    Sto blistava je, al' nema toplinu;
    Zuri u tami Bol u sjaj tvoj blijed,
    Jasan, al' dalek - cist, al' kao led !
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Pet Jan 02, 2009 7:12 am

    Ljubavno pismo:

    Bajron - Terezi Gvicoli

    Bolonja,25.avgust 1819.

    Citat :
    Tereza moja najdraza.
    Procitah ovu knjigu u tvome vrtu-Ljubavi moja,ti nisi bila tu,inace je ne bih procitao. To je jedna od tvojih najdrazih knjiga,a autor je moja prijateljica.Ti neces razumeti ove reci na engleskom,ni drugi ih nece razumeti:to je razlog sto ih nisam napisao na italijanskom. Ali,ti ces razumeti rukopis onoga koji te strasno voli,i pogodices da je sedeci sa tvojom knjigom ,mogao misliti samo o ljubavi.
    U toj reci,prekrasnoj na svim jezicima,a ponajvise na tvom-amor mio-sadrzan je moj bivsi i moj buduci zivot.
    Osecam da ovde postojim i da ce me biti i posle smrti,a sa kojom svrhom ti ces odluciti.Ti si moja sudbina,osamnaestogodisnja zena,vec dve godine van
    manastira:voleo bih da si tamo i ostala,ili da te bar nikad nisam sreo.
    Ali,kasno je za sve.Volim te,i ti mene volis,konacno to kazes i ponasala si se kao da je tako bilo,a to je za mene velika uteha u svemu.Ja osecam prema tebi mnogo vise od ljubavi i ne mogu da prestanem da te volim.
    Pomisli ponekad na mene kad nas Alpi i okean budu razdvajali-ali to se nikad
    nece desiti,dok god ti sama to ne pozelis.

    Bajron
    Lord Džordž Gordon Bajron (1788-1824)
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Pet Jan 02, 2009 7:14 am

    POHODI U LEPOTI, SLICNA NOCI...

    Pohodi u lepoti, slicna noci,
    podneblja vedrog koju roj zvezda prati;
    od tame i sjaja sve sto moze doci
    najbolje, kroz njen lik ces sagledati
    istancano u svetloj toj mekoci,
    koju blistavom danu nebo krati.

    Vec veci sjaj il nesto jace sene
    neizrecivu car upola niste,
    sto vitice talasa raspletene
    i njeno oko ima za zariste,
    gde pomisli su jasno izrazene;
    Kako je cisto njino boraviste!

    Zbore sa cela, sa obraza njena
    spokojno, tiho ali i recito,
    osmeh i boja prozracno-rumena:
    da dani su vrline za njom to,
    da ne cezne za zemnim dusa njena,
    da je to srce jos bezazleno!
    Nazad na vrh Ići dole
    Lucija
    zasluzan clan
    zasluzan clan


    Broj poruka : 106
    Datum upisa : 16.12.2008

    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Ned Jan 04, 2009 2:45 am

    ONA IDE

    Ona ide u svetlu lepote
    Ko noc blaga u zvezdanom sjaju.
    Sve sto ima u svetu krasote:
    Svetlog,tamnog-njene oci daju.
    Sve neznosti,i divote s njima,
    sto dan blistav ne moze da ima.


    Ni zrak manje,niti vise sama
    Sen u valu crnih joj vitica
    Il' u skladu loknica,il' prama
    sto se spusta preko njenog lica,
    Preko cela gde cedne,spokojne
    Misli-svoga mesta su dostojne.


    Na tom licu koje ozarava
    Srecni osmeh vecite vedrine;
    Gde dobrotom svakog ocarava
    Mirni odsjaj vecite vrline,
    Na tome se divnom licu cita
    Ljubav-mirna,nevina vecita.

    Dzordz Gordon Bajron
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Pon Jan 19, 2009 7:22 am

    Kad rastasmo se tada

    Kad rastasmo se tada
    uz muk i suza breme,
    a bol nam srca savlada,
    na vrlo dugo vrijeme,
    blijed, hladan, obraz ti posta,
    ko led sam poljubac tvoj;
    a meni tek tuga osta
    kroz ceo zivot moj.
    Tog jutra rosu ledenu
    sred svog osetih cela
    ko hladnu strepnju jednu
    Sto obuze me cjelog.
    Ti skrsi zavjete svoje;
    sad mnogom pripadas, znam;
    kad ime spomenu tvoje
    i mene samog je sram.
    O tebi prica svud bruji,
    za me posmrtno zvono;
    kroz srce jeza mi struji:
    Sto te ljubvljase ono?
    Ti nikome od tih ljudi
    ne biese tako znana;
    bol osta sred mojih grudi
    i vjecno ziva rana.
    Mi sastasmo se tajno;
    sad tajno pamtim, smjerno,
    sto srce ti nehajno
    vec presta biti vjerno.
    A sretnem li te kada
    kroz mnoga ljeta duga,
    moj pozdrav bice tada
    sav pusta, njema, tuga.
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Sub Jan 24, 2009 10:32 am

    Da, mi nećemo lutati više

    Da, mi nećemo lutati više
    u kasnoj noći ti i ja,
    i zalud srce ljubavlju diše
    i mesečina još uvek sja.
    Jer duša kreće već iz grudi
    uz mač što hrli sad u boj;
    za predahom mi srce žudi,
    i ljubav traži kraj već svoj.
    I zalud noć sva voljenjem diše
    i zalud njoj će uskoro kraj,
    nas dvoje neće lutati više
    uz mesečine blistav sjaj.
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Sub Mar 21, 2009 4:35 am

    Gle, ide lijepa kao noć



    Gle, ide lijepa kao noć kraja
    Zvjezdanog neba, vedrih klima,
    Sve najljepše od mraka i sjaja
    U liku svom i oku ima,
    Umekšanom svijetlom raja,
    Što od neba ga dan ne prima.

    Tek sjena jača, manja zraka-
    I slabi slast neiskazana
    U valu njenih uvojaka,
    Il' blaga svjetlost, licu dana,
    Gdje kaže slatka misao svaka
    Svu draž, čistoću svoga stana.

    S tog obraza i čela nježna
    -Što tiho je, a riječ ne gubi-
    Smiješci zbore i boja nježna,
    Da njenu prošlost blagost rubi,
    Da ne zna duh njen zemnih čežnja,
    A srce njeno čisto ljubi.
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Sub Mar 21, 2009 4:37 am

    Žena

    Malo taj, mislim, pozna ženske grudi
    Tko s uzdahom steć' želi ljubav njenu;
    Zar mari ta za srce kog zaludi?
    Obaspi hvalom svog idola zjenu;
    Ne preponizno, jer će u tom trenu
    Prezret ti trud, čak i tvog stiha čar;
    Ako si spretan, nježnost skrij; za ženu
    Drskost još uvijek najbolja je stvar:
    Ljuti je pa je tješi, okrunit ćeš žar.


    Sunce svih bez sna

    O tužna zvijezdo, sunce svih bez sna!
    Što iz daljina suzna treptiš sva,
    Što u noć sjaš al' ne goniš tim mrak,
    O kakve davne sreće ti si znak!

    Tako sja prošlost, svjetlost sveg' što minu,
    Što blistava je, al' nema toplinu;
    Zuri u tami Bol u sjaj tvoj blijed,
    Jasan, al' dalek - čist, al' kao led!
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Sub Mar 21, 2009 4:38 am

    ATENSKA DJEVO, PRIJE NEG SATI


    Živote moj, volim te

    Atenska djevo, prije neg sati
    Rastanka dođu, srce mi vrati,
    Ili ga, jer mi ode iz grudi,
    Zadrži, i sve što ti nudi!
    Odlazim, čuj moj uzdah i bo,

    Živote moj, volim te

    Tako mi tvoje nemirne kose
    Što egejski je vjetrovi nose,
    I obrva što crne rube
    Nježno ti lice te ga Ijube,
    I zjena kao u srne, o,

    Živote moj, volim te

    Tako mi usni tih koje žudim
    I struka tvoga za kojim ludim,
    I ovog cvijeća što o sreći
    I Ijubavi zna reć' što reći
    Riječ ne zna; bilo dobro, zlo,

    Živote moj, volim te

    Atenska djevo, valja se nama
    Rastati, misli na mene, sama.
    Prem' Istambul me zove tog trena,
    Srce mi, dušu uze Atena;
    Uvijek ću tebe voljet! Znaj to!

    Živote moj, volim te
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Sub Okt 31, 2009 11:10 am

    Pola miliona za Bajronova pisma

    Kolekcija pisama koja je čuveni britanski pesnik lord Bajron pisao jednom od svojih prijatelja prodata u Londonu za 455.000 dolara, skoro duplo više od početne cene, saopštila aukcijska kuća Sotbi.
    U Londonu je za 455.000 dolara prodata kolekcija pisama koja je čuveni britanski pesnik lord Bajron (1788-1824) pisao jednom od svojih najbližih prijatelja. Pisma su prodata za gotovo duplo više novca od početne cene, saopštila je aukcijska kuća Sotbi koja je organizovala licitaciju.

    Bajronova pisma svešteniku i prijatelju Frensisu Hodžsonu, koja datiraju iz perioda između 1808. i 1821. godine, bila su prvobitno procenjena na oko 250.000 dolara.

    Kolekcija od 71 pisane stranice, sa mnoštvom dosad neobjavljenih delova, smatra se najznačajnijom zbirkom Bajronovih pisama koja se pojavila na tržištu u poslednjih trideset godina.
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Sub Okt 31, 2009 11:10 am

    U pismima, Bajron, poznat po ljubavnim vezama sa ženama, muškarcima, pa čak i članovima porodice, opisuje odnos sa mladom sluškinjom, pogrdno govori o svom kolegi pesniku Vilijamu Vordsvortu i "primećuje da Portugalci nemaju nikakve poroke osim vašiju i sodomije".

    Pisma potiču iz biblioteke nekadašnjeg britanskog premijera Arčibalda Primrouza, grofa od Rozberija, koji je kupio pisma 1885. godine.

    Bajron je upoznao Hodžstona 1807. godine za vreme studija na Kembridžu gde ih je zbližila ljubav prema književnosti.

    Mnoga Bajronova pisma Hodžstonu objavljena su još u 19. veku u delima kao što su "Pisma i dnevnici lorda Bajrona" Tomasa Mura, kao i Hodžstonovi posthumni "Memoari".

    Džordž Gordon Bajron je umro 1824. u Grčkoj, u 38. godini.
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Ned Nov 01, 2009 4:54 am

    Bez žena bi bio početak našega života lišen pomoći, sredina zadovoljstva, a kraj utehe.

    Bajron
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Pet Nov 06, 2009 10:55 pm

    Nećemo više šetati po noći

    Ne, nećemo više šetati po noći,
    Do sitnih sati odlagati san
    Ma koliko mi srce želelo poći,
    Ma mesec sjao kao da je dan.

    K'o mač po boju u korice što legne
    K'o duša što grudi zna da smori,
    Tako i srce mora da prilegne
    I ljubav mora da se odmori.

    Mada je noć za milovanje,
    I mada prebrzo osvane dan,
    Nećemo ići u ašikovanje
    Kad mesec sija kao da je dan.
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Pet Nov 06, 2009 10:56 pm

    ATENSKA DJEVO, PRIJE NEG SATI

    Živote moj, volim te

    Atenska djevo, prije neg sati
    Rastanka dođu, srce mi vrati,
    Ili ga, jer mi ode iz grudi,
    Zadrži, i sve što ti nudi!
    Odlazim, čuj moj uzdah i bo,

    Živote moj, volim te

    Tako mi tvoje nemirne kose
    Što egejski je vjetrovi nose,
    I obrva što crne rube
    Nježno ti lice te ga Ijube,
    I zjena kao u srne, o,

    Živote moj, volim te

    Tako mi usni tih koje žudim
    I struka tvoga za kojim ludim,
    I ovog cvijeća što o sreći
    I Ijubavi zna reć' što reći
    Riječ ne zna; bilo dobro, zlo,

    Živote moj, volim te

    Atenska djevo, valja se nama
    Rastati, misli na mene, sama.
    Prem' Istambul me zove tog trena,
    Srce mi, dušu uze Atena;
    Uvijek ću tebe voljet! Znaj to!

    Živote moj, volim te
    Nazad na vrh Ići dole
    Gost
    Gost



    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Pet Nov 06, 2009 10:56 pm

    KAD JE NA LETA MNOGA...

    Kad je na leta mnoga trebalo,placuc nemo i srca slomljenoga,
    da se rastanemo,
    bledilo tvojih obraza i tvojih usana led jasno mi,jasno predskaza
    nesrecnih godina sled!
    Jutarnja rosa sto pade ledena na me sa granja nagovestaj mi dade
    danasnjih osecanja.
    Prekrsi sve sto rece,slavna si sad-al cime?Stid me zbog tebe pece
    kada ti spominju ime.
    Ja cujem,kad pomenu tebe,mrtvacka zvona,i lako stresem se,srce zazebe:
    zasto te voleh onako?
    I ne slute za nas dvoje oni sto tebe su znali:dugo ce,dugo moje
    srce za tobom da zali.
    U potaji smo se sreli,u cutnji sad jadujem dane:sto srce ti zaborav preli?
    Sto duh tvoj da me obmane?
    Ako se ikad ja i ti na svetu jos sretnemo,kako cu pozdraviti tebe?
    -Placuci nemo.
    Nazad na vrh Ići dole
    Sponsored content




    PočaljiNaslov: Re: Lord Byron   Danas u 2:54 am

    Nazad na vrh Ići dole
     
    Lord Byron
    Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
    Strana 1 od 1
     Similar topics
    -
    » Lord Byron
    » Džordž Gordon Bajron

    Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
    WWW.DUBOREZ.NET :: umetnost :: književnost-
    Skoči na: